14914960204_1a35b8eb8f_o.jpg

izvor: [Mehr Demokratie/Flickr]

Originalni tekst, 11. siječnja 2016.

TTIP: PROPAST EUROPSKE POLJOPRIVREDE?

Nova je studija pokazala da postoji opasnost da TTIP potpuno promijeni način funkcioniranja malih i srednjih poljoprivrednika, i to kroz uporabu genetskog inženjeringa i hormonski tretiranog mesa.

Europski su poljoprivrednici usred krize. Cijene mlijeka su vrlo niske, sankcije EU prema Ruskoj Federaciji i dalje su na snazi, a mali zakupci zemljišta propadaju. Međutim, završni udarac tek se nazire. Ukoliko se TTIP ratificira te, posljedično, dođe i do izjednačavanja standarda u prehrambenoj industriji, čitavi bi sektori europske poljoprivrede mogli biti ugroženi.

'Nitko ne može proizvoditi proizvode poput žitarica tako jeftino kao u SAD-u', kaže studija o TTIP koju je sastavila UnternehmensGrün, asocijacija koja se bavi zelenom ekonomijom. Ona upućuje na uporabu genetskog inženjeringa na lokalnoj razini, slabije regulative i veća proizvodna područja.

'Europski su farmeri, ekonomski gledano, nadjačani (…) što bi dovelo do gotovo automatskog propadanja dijelova poljoprivrednog sektora.'

Trenutno, trgovina poljoprivrednim proizvodima te izvoz hrane u SAD dosežu oko 15 milijardi dolara, dok je uvoz oko 8 milijardi. Ali, prema spomenutoj studiji, sve bi se ovo moglo promijeniti ako, i kad, TTIP bude ratificiran te trgovinske barijere izbrisane. Američke bi kompanije dobile gotovo neograničen pristup europskom tržištu.

Studija se oslanjala na vlastite analize i istraživanja malih i srednjih poljoprivrednika, a zaključak je da 'TTIP, u svojoj trenutnoj formi, osnažuje poziciju velikih kompanija, koje su ionako već prevazišle trgovinske barijere otvaranjem i pozicioniranjem svojih proizvodnih centara diljem svijeta'. Čak je i samo je postojanje 99% malih i srednjih koncerna ignorirano od strane Europske komisije, tvrde autori studije.

KOMPETITIVNE PREDNOSTI SAD-A

Američke su poljoprivredna gospodarstva u boljoj poziciji ne samo zbog svoje veličine, nego i zbog nižih potrošačkih i proizvodnih standarda prema kojima moraju djelovati. Glavni primjer je genetski inženjering. U EU, sva hrana koja sadrži više od 0.9% GMO-a mora biti jasno označena, dok u Kanadi i SAD-u takva obaveza ne postoji.

Stav prema GMO u SAD-u je osjetno drugačiji nego u Europi, smatra se da je siguran te je njegova proizvodnja jeftinija. Zbog ove cjenovne prednosti, europski bi farmeri bili, u najmanju ruku, prisiljeni hraniti svoju stoku GMO proizvodima, dok se istovremeno ista ta stoka ne bi morala posebno označavati kao GMO.

Poljoprivrednici koji ne koriste GMO mogli bi biti istisnuti s tržišta, upozorava studija. Nadalje, Njemačka planira donijeti zakon koji bi obavezao proizvođače da označe proizvode poput mlijeka, mesa ili jaja ako se u bilo kojoj fazi njihove proizvodnje koristio GMO. TTIP bi zakomplicirao donošenje takvog zakona.

HORMONI, PESTICIDI I KLOR

Studija također upozorava na nepremostive razlike između poljoprivrednih tržišta SAD-a i EU. U SAD-u, ono je usmjereno prema masovnoj produkciji i izvozu, dok je europsko više fokusirano na proizvodnju manjeg obujma prvenstveno za domaće potrebe pojedine države članice.

Europska zabrana korištenja hormona rasta isključuje većinu mesa iz SAD-a s tržišta. Ova je mjera prvenstveno donesena radi zaštite lokalnih, konvencionalnih poljoprivrednika. Američka je mesna industrija davno od Washingtona zatražila eliminaciju ove regulative kroz pregovore o TTIP-u.

Pitanje pesticida još je jedno područje u kojem bi američki poljoprivrednici mogli steći prednost. U SAD-u su dopuštene koncentracije pesticida oko 5000% veće nego u EU. Drugačiji pristup, ali i samo shvaćanje, sigurnosti hrane djelomično je zaslužan za drugačije prakse po pitanju uporabe pesticida. Europska je komisija 2015. u sklopu pregovora izrazila spremnost da podigne dopuštene razine pesticida.

Također, postoji i problem klorirane piletine koji ističe fundamentalne razlike između standarda i zahtjeva EU i SAD-a. Dok europski proizvođači cijene i brinu o sigurnosti i higijeni proizvoda kroz čitav hranidbeni lanac, američki proizvođači koriste kemikalije poput klora kojima peru perad ne bi li se riješili patogena, što se, kaže studija, pokazalo istovremeno i isplativo i opasno po zdravlje.

PRIJETNJA REGIONALNOJ POLJOPRIVREDI

Studija je izdvojila žitarice, meso i mlijeko kao glavne sektore u kojima bi europska poljoprivreda bila u nepovoljnijem položaju u odnosu na američku. Zaključak studije o TTIP koju je sastavila mađarska Vlada, i koja se držala u tajnosti gotovo godinu dana, je da će tamošnji poljoprivrednici biti pod ogromnim pritiskom zbog TTIP-a. Mađarske klaonice koje proizvode meso peradi i stoke te svinjetinu su u opasnosti, kao i proizvođači kukuruza i vina.

'Isto vrijedi i za glavne poljoprivredne zemlje, poput Njemačke i Austrije', kaže Katharina Reuter iz asocijacije UnternehmensGrün, te jedna od autorica studije, koja zagovara da se poljoprivredni i prehrambeni sektor isključe iz pregovora o TTIP-u.

NJEMAČKA ASOCIJACIJA POLJOPRIVREDNIKA VIDI TTIP KAO 'VELIKU PRILIKU'

Suprotno, Peter Pascher iz njemačke asocijacije poljoprivrednika DBV ne razumije protivnike TTIP-a. 'TTIP daje europskim proizvođačima pristup američkom tržištu. Nadamo se velikom rastu', kaže Pascher te dodaje da sve što je povezano sa tzv. 'Starom Europom', poput francuskog sira, njemačkih kobasica, talijanske tjestenine, itd., ima vrijednost na transatlantskom tržištu.

'To znači da što je proizvod otmjeniji, ima više potencijala na američkom tržištu', kaže Pascher.

DBV ima oko 280 tisuća članova, što je više od 90% njemačkih poljoprivrednika, a Pascher je zadužen za poljoprivrednu strukturu i tamošnje javne politike. On želi zaštititi 'osjetljiva' područja europske poljoprivrede na sličan način kao u već dogovorenoj CETA-i, trgovinskom ugovoru između EU i Kanade.

'Zagovaramo limit na uvozne kvote na govedinu, svinjetinu i perad, uglavnom zbog nižih cijena proizvodnje u SAD-u', navodi Pascher.

Dodao je da također ne vjeruje da će europska regionalna i održiva proizvodnja nestati.

'Regionalna proizvodnja neće 'nestati sa scene' s TTIP-om, upravo suprotno: regionalna proizvodnja je u porastu u Njemačkoj. Isto tako, američki potrošači cijene proizvode koji imaju specifične europske karakteristike', kaže Pascher i zaključuje da su geografske naznake i zaštita takvih proizvoda uključeni u završni ugovor.

DBV BEZ LEGITIMITETA

Katharina Reuter je izrazila sumnje da se DBV pri formiranju stava oko TTIP-a nije opsežno konzultirao sa svojim članstvom.

'U mnogim područjima, poput mljekarskog sektora, se čini da je DBV davno prestala predstavljati i zagovarati interese svog članstva. Proizvodnja za svjetsko tržište, tržište kao magični lijek za sve- ovo nisu interesi malih i srednjih proizvođača', rekla je Reuter.

Međutim, DBV ima utjecajnog saveznika- njemački Bundestag. Federalni ministar za hranu i poljoprivredu je konstantan u svojim uvjeravanjima da TTIP neće spustiti niti jedan standard u poljoprivredno- prehrambenoj industriji. Istovremeno, Bundestag naglašava da Europa treba iskoristiti priliku koju joj TTIP nudi. Gdje je pristup tržištu trenutno zaustavljen, ili osakaćen zbog birokracije, izuzeće od carina i izjednačavanje standarda mogu biti motori rasta.

Spomenuto Ministarstvo ponovilo je na svojim web stranicama, 'Paralelno sa smanjivanjem carina i drugih trgovinskih barijera, visoki njemački i europski standardi biti će održani.'

EU MNOGO GUBI

Do sada nije izdano mnogo studija koje se bave potencijalnim učincima TTIP-a na poljoprivredu. Međutim, velika većina onih koje su ipak sastavljene predviđa mračnu budućnost za europske poljoprivrednika. Isto tako, studija američkog Department of Agriculture, koja uzima u obzir tri različita scenarija, zaključuje da će na kraju kao pobjednici izaći američki poljoprivrednici.