Kako podčiniti države krupnom međunarodnom kapitalu?
Pomoću pravnog ISDS mehanizma i međunarodnih arbitražnih sudova.

ISDS, „Investor-State Dispute Settlement“ odnosno „rješavanje sporova između investitora i država“, glavna je i najopasnija sastavnica TTIP-a. Radi se o pravnom mehanizmu putem kojega multinacionalne korporacije mogu potpuno zaobići nacionalne pravne sustave. Korporacija dobiva mogućnost tužiti državu kada procijeni da joj je način poslovanja, ulaganja ili profit ugrožen političkim odlukama države, odnosno izmjenama državnih zakona.

Multinacionalnom kapitalu omogućuje se da osporava demokratske odluke donesene od strane suverenih država. Korporacijama se omogućuje da zaobiđu državne sudove i prečicom dođu do nadnacionalnih instanci priklonjenih profitu, a ne građanima. Suci koji rade u međunarodnim arbitražnim sudovima biraju se od slučaja do slučaja iz redova korporativnih odvjetnika koji imaju neposredan interes da sude u korist velikog kapitala.

Potpisivanjem TTIP-a države potpisnice sporazuma vežu si ruke i stavljaju se u podređen položaj u odnosu na multinacionalne korporacije. ISDS mehanizam predstavlja najveću moguću prijetnju demokraciji. Već i sama mogućnost da se državu odvede na sud zbog odluka koje bi bile u korist većine njenih građana, poput primjerice dizanja iznosa minimalne plaće, dovest će do toga da će se takve odluke razmatrati i donositi sve manje. Nemojmo dozvoliti da multinacionalne korporacije vođene isključivo željom za profitom odlučuju umjesto građana i vlada koje bi trebale zastupati naše interese.

ISDS u praksi

Mehanizmi slični ISDS-u već su implementirani u neke međunarodne sporazume te su se pokazali izrazito štetni za demokraciju i javnu politiku:

1. ISDS mehanizam je ugrađen u međunarodni Energetski sporazum iz 1994. godine. Njemačka vlada nakon potresa i nuklearne katastrofe u Fukushimi 2011. godine donosi odluku da će postepeno zatvoriti sve nuklearne elektrane u Njemačkoj i okrenuti se korištenju obnovljivih izvora energije. Švedska energetska korporacija Vattenfall podnosi tužbu protiv vlade Savezne republike Njemačke za iznos od 3.7 milijardi eura. Na temelju istog sporazuma i ISDS-a krajem 2014. godine i mađarski MOL tuži Republiku Hrvatsku.
2. Proizvođač duhana Philip Morris tuži Urugvaj i Australiju za iznose od nekoliko milijardi dolara jer Urugvaj zahtijeva da kutije cigareta imaju grafičke oznake o štetnosti pušenja, a Australija zahtijeva da se cigarete prodaju u neoznačenim kutijama, bez imena proizvođača.
3. Ekvador je prisiljen platiti 1.77 milijardi dolara Occidental Petroleumu zbog prekida ugovora o bušenju nafte nakon što je ta kompanija kršila ekvadorske zakone. U obrnutom smjeru, isti sud je odbacio tužbu ekvadorske vlade protiv tvrtke Chevron za zagađenje amazonske prašume u iznosu od 19 milijardi dolara iako su dokazi za to zagađenje bili obilni.
4. Argentina, kao odgovor na financijsku krizu, 2001. godine zamrzava cijene struje i vode te devalvira valutu. Kao odgovor dobiva više od 40 tužbi internacionalnih korporacija te je osuđena, u slučajevima završenima do 2008., na isplatu ukupno 1.15 milijardi dolara odštete.

 

SVIJET I EU Stvaran broj tužbi možemo samo nagađati s obzirom da je rad ovih sudova potpuno netransparentan i zatvoren za javnost. U ovom trenutku postoji oko 500 tužbi protiv 95 zemalja, a od toga 400 njih je podignuto u zadnjih 10 godina. Europski porezni obveznici korporacijama su do sada isplatili preko 3,5 milijardi eura odštete. Brojke se samo povećavaju.

 

HRVATSKA Zamislimo situaciju da hrvatska vlada odluči povećati minimalnu plaću na 3000 kn. Ako dođe do prihvaćanja TTIP-a, strani investitor ima pravo tužiti državu i zahtijevati da se minimalac vrati na prethodnu razinu jer to ugrožava njegove unaprijed zacrtane profite. Nemojmo dozvoliti da se to dogodi!