Deregulacija, kao jedna od glavnih sastavnica TTIP-a, predstavlja proces uklanjanja ili olabavljivanja državnih regulativa koje transnacionalnim korporacijama predstavljaju barijere stvaranju profita. Uz deregulaciju javnog zdravstva, TTIP uključuje i deregulaciju u području sigurnosti hrane i zaštite okoliša, što će zasigurno imati utjecaj na zdravlje građana.

Američki standardi u proizvodnji hrane i postupanju sa životinjama i okolišem znatno su niži od europskih propisa o sigurnosti hrane za koje se europski građani bore desetljećima. U EU, „načelo predostrožnosti“ postavlja glavne standarde sigurnosti hrane, omogućuje da se proizvod povuče s tržišta ukoliko postoji rizik za ljudsko zdravlje čak i bez nužne znanstvene procjene rizika, te prenosi teret dokazivanja na tvrtke koje plasiraju potencijalno opasan proizvod na tržište. Umjesto da javnost dokazuje da je proizvod opasan, tvrtka je dužna dokazati da je proizvod siguran. Studije kojima se dokazuje neškodljivost sastojaka predstavljaju velik problem, jer se rezultati dramatično razlikuju ovisno o izvoru financiranja. Niti jedna industrijska studija nije našla problematičnim utjecaj bisfenola-A (BPA, sastojak plastičnih boca), dok je 90% javnih studija ukazalo na izrazito negativan učinak iznimno niskih doza.

Dodatni primjer europske dobre prakse je princip „od farme do vilice“ koji obuhvaća kontrolu nad čitavim procesom proizvodnje hrane, od uzgoja do krajnjeg kupca. Propisi SAD-a su usredotočeni na krajnji proizvod što omogućuje primjenu niza štetnih postupaka do trenutka skladištenja i stavljanja finalnog proizvoda na police dućana.

Oko 70% sve prerađene hrane u američkim dućanima sadrži genetiski modificirane, GM sastojke. Kao rezultat snažnog otpora, gotovo da nema GM hrane u europskim dućanima, a svi proizvodi s GM sastojcima moraju biti jasno označeni. Europska biotehnološka industrija usko surađuje s američkom kako bi iskoristili TTIP za povećanje širenja GMO-a u Europi.

 

EU standardi o kontroli upotrebe pesticida iz 2009. godine počivaju na načelu predostrožnosti zbog zaštite zdravlja ljudi i okoliša. Namjera TTIP-a je ublažiti te propise čak i više od propisa Svjetske trgovinske organizacije (WTO), čineći ih što manjim „opterećenjem za biznis“.

 

EU održava maksimalnu kontrolu kontaminacije hrane endokrinim disruptorima, „okolišnim hormonima“ koji poremećuju ljudski i životinjski hormonalni sustav, i time blokira uvoz 40% prehrambenih proizvoda iz SAD-a. Američki prehrambeno industrijski lobiji silno žele ukloniti te regulative.

 

Preko 90% američkih goveda tretirano je hormonima rasta, povezanima s pojavom raka kod ljudi i raznim zdravstvenim problemima kod životinja. Uvoz takve govedine zabranjen je u EU od 1988. godine. Američki proizvođači piletine i puretine redovito ispiru zaklanu perad klorom prije prodaje. Takvi su postupci zabranjeni u EU od 1997. godine. SAD su već pokušale dovesti u pitanje te restrikcije kroz Svjetsku trgovinsku organizaciju, a sada traže njihovo uklanjanje pomoću TTIP-a. Europska komisija već je pokušala ukinuti ta ograničenja, ali je spriječena zbog pritisaka i protivljenja veterinarskih stručnjaka i članova Europskog parlamenta.

Kao cilj TTIP-a predstavlja se „usklađivanje“ europskih i američkih propisa o sigurnosti hrane, no zapravo time razne interesne skupine žele sniziti strože EU standarde te ukloniti zapreke slobodnoj trgovini. Time će se direktno žrtvovati sigurnost hrane i narušiti zaštita potrošača u korist profita i interesa velikih korporacija.

DEREGULACIJA SIGURNOSTI HRANE I DOBROBITI ŽIVOTINJA JE VEĆ ZAPOČELA

U internoj polazišnom dokumentu još i prije prvog kruga pregovora o TTIP-u, Europska komisija pristala je na reviziju europskih mjera vezanih za sigurnost hrane „s ciljem uklanjanja nepotrebnih zapreka“. Očiti pokazatelj spremnosti Europske komisije da zadovolji američke zahtjeve je ukidanje zabrane uvoza živih svinja i stoke iz SAD-a prskanih mliječnom kiselinom, usprkos prigovoru niza članica EU.

Osim što će TTIP pregovori dovesti do smanjenja već dostignutih standarda zaštite potrošača i kontrole sigurnosti hrane, negativno će utjecati na brojne druge aspekte kao što su: smanjenje otpornosti čovjeka na antibiotike, dobrobit životinja, standardi u organskoj proizvodnji hrane, pitanja intelektualnog vlasništva nad sjemenom i drugim živim organizmima, zaštita geografskog podrijetla proizvoda, a pogotovo zagađenje okoliša uslijed povećanih i dereguliranih ekonomskih aktivnosti.