Privatizacija svega - i ZNANJA - i ZDRAVLJA

TTIP nastoji stvoriti nova tržišta privatizacijom tj. outsourcingom ključnih i kritičnih sektora, obrazovanja te zdravstvene zaštite i osiguranja. Otvaranjem javnih servisa i natječaja za vladine ugovore o nabavi transnacionalnim korporacijama, TTIP liberalizira tržište usluga i javne servise stavlja na tanjur privatnim kompanijama. Tome se posebno raduju američke kompanije s obzirom da u Europi vide golemo neiskorišteno tržište, pogotovo u području zdravstva.

Jedan od najpodmuklijih aspekata ovog slobodnotrgovinskog sporazuma je da državama nakon sprovedene privatizacije postaje skoro nemoguće vratiti javne servise u prethodno stanje.

U pregovorima o privatizaciji, umjesto dosadašnjeg mehanizma jasnog navođenja sektora koji mogu biti privatizirani, sada se uvodi novi obuhvatan pristup – sve je na redu za privatizaciju, osim navedenih iznimaka na tzv. „negativnoj listi“. Tako se maksimalizira broj javnih službi uključenih za privatizaciju, a za svaki oblik javnog servisa koji nastane kao reakcija na nove potrebe može se automatski smatrati da pripada privatnom, profitnom sektoru.

PRIVATNO ŠKOLSTVO

Privatizaciju obrazovanja zorno pokazuje primjer širenja američkih charter škola unutar korporativne reforme koja nastoji privatizirati školski sustav. Charter škole su definirane kao „obrazovne korporacije“, a ne kao javni subjekt. Izuzimaju se od državnih i lokalnih politika za upravljanje javnim i privatnim školama te odbora za obrazovanje. Zaposleni su potplaćeni, zagušeni poslom, sindikalno organiziranje je zabranjeno. Financirane su velikim dijelom novcima poreznih obveznika, useljavaju i pretrpavaju zgrade već postojećih javnih škola, a vođene su od strane privatnih odbora ili korporacija, uz minimalan nadzor. Unatoč svemu tome, u svojim se brošurama predstavljaju kao javne škole. Istovremeno se ekspanzijom charter škola smanjuju budžeti za javne škole, a slijedom svega dosta ih se i zatvara. I za kraj, odabir djece se vrši lutrijskim izvlačenjem, manji je postotak upisane djece s posebnim potrebama te vlada nedemokratičnost odnosno nezainteresiranost za mišljenja roditelja, nastavnika i učenika. Postignuća djece u charter školama lošija su u usporedbi s učenicima javnih škola.

Interes obrazovne institucije u obliku korporacije postavlja se iznad interesa učenika, studenata, nastavnika, profesora i društva.

PRIVATNO VISOKO ŠKOLSTVO

Visoko obrazovanje je u nadležnosti zemalja članica EU, no to nije spriječilo Europsku komisiju da se miješa u politiku visokog školstva Republike Slovenije. Europska komisija je pritiscima uspjela ishoditi promjene u slovenskom obrazovnom zakonodavstvu čime je omogućen ulazak transnacionalnim franšiznim privatnim obrazovnim ustanovama u sustav obrazovanja.

Franšiza stranog privatnog fakulteta je dio obrazovnog sustava države u kojoj je osnovana, a ne države u kojoj ima dozvolu za rad, što znači da nije podložna kriterijima kvalitete potonje države. Posljedica toga je da se diplome koje izdaje moraju priznavati i u slučaju kada franšiza ne doseže potrebnu razinu kvalitete visokog obrazovanja. Ukoliko visoko obrazovanje ne bude isključeno iz TTIP pregovora, privatne ustanove dobit će pravo tužiti države koje izmjenama zakona smanjuju profit franšiznim obrazovnim ustanovama.

Početkom 2015. Vijeće europskog udruženja sveučilišta pozvalo je EU i Europsku komisiju da uvjeri javnost da će javno školstvo biti zaštićeno od komercijalizacije. Europske sindikalne središnjice za visoko školstvo oštro su prosvjedovale protiv TTIP-a.